Obveznice
ŠTA JE OBVEZNICA?Obveznica je hartija od vrednosti kojom se njen izdavalac (emitent)
obavezuje da će licu koje je naznačeno na njoj ili donosiocu iste
(zavisno da li se radi o obveznici na ime ili donosioca) isplatiti
iznos koji je naveden na njoj (nominalnu vrednost obveznice) i platiti
kamatu za određeni vremenski period.
Vlasništvo nad njima se stiče ispunjenjem obaveza u novcu.
IZ ČEGA SE OBVEZNICA SASTOJI?Svaka obveznica se sastoji iz plašta i kamatnih kupona. Prvi deo sadrži
osnovne podatke o obveznici kao što su oznaka da je ta hartija od
vrednosti obveznica i koja je vrsta obveznice, naziv i sedište
emitenta, naziv i sedište kupca ili pak oznaku da glasi na donosioca,
iznos na koji glasi obveznica (nominalnu vrednost obveznice), visinu
kamatne stope, datum i mesto plaćanja kamate i glavnice (nominalne
vrednosti), mesto i datum izdavanja, ime garanta (ako je obveznica
garantovana, procenat učešća u dobiti (ako je to učešće predviđeno),
oznaku serije i kontrolni broj obveznice, faksimil potpisa ovlašćenog
lica i pečat emitenta. Kamatni kuponi sadrže pak, osnovne podatke o
samoj isplati kamate: oznaku serije i broj kupona, visinu kamate, datum
dospeća, mesto, datum i način plaćanja kamata kao i potpis ovlašćenog
lica i pečat emitenta. Ovaj drugi deo obeveznice je značajan zato što
vlasnik odnosno imalac obveznice isti mora pokazati emitentu, zajedno
sa plaštom, kada dođe vreme za naplatu kamate.
U skladu sa postojećom regulativom, emitent može da,
umesto štampanja obveznice, izda potvrdu koja bi sadržala iste elemente
kao i plašt obveznice s tim što ona onda mora biti overena od strane
banke kod koje emitent ima otvoren depo račun.
PO ČEMU SE OBVEZNICE RAZLIKUJU OD AKCIJA?1. Vlasnici odnosno zakoniti imaoci obveznica su kreditori preduzeća emitenta, a ne njegovi vlasnici
2. Obveznice kao hartije od vrednosti dospevaju
posle određenog vremena I tada ih emitent mora otkupiti od njihovog
imaoca po njihovoj nominalnoj vrednosti. Akcije pak, nemaju rok dospeća
I mogu ostati neisplaćene sve dok postoji preduzeće emitent. Naravno,
to ne znači da će novac koji je njihov imalac dao prilikom kupovine,
ostati “zarobljen” sve do prestanka postojanja preduzeća. Naprotiv,
vlasnik može da ih proda po njihovoj tržišnoj ceni u onom trenutku za
koji se on sam odluči i tako da dođe do potrebne gotovine.
3. Kamata, kao prihod od obveznica, predstavlja
ugovornu obavezu emitenta. To znači da je on mora isplatiti. U
protivnom slede sankcije – prinudna naplata. Dividenda pak, kao prihod
od akcija ne predstavlja pravnu obavezu emitenta, sve dok je upravni
odbor akcionarskog društva zvanično i ne objavi
4. Bitna karakteristika kamate je i ta što je ona
unapred ugovorena, dok iznos dividende koji će biti isplaćen zavisi od
ostvarenog poslovnog uspeha. To znači da ona može biti i znatno viša od
kamate, ukoliko akcionarsko društvo uspešno posluje, ali i znatno niža
u slučaju lošeg poslovanja akcionarskog društva - emitenta.
5. Pravo kontrole akcionarskih društava predstavlja
jedno od osnovnih prava vlasnika akcija, dok to pravo ne postoji kod
kupaca obveznica
6. Ukoliko dođe do likvidacije ili bankrotstva
akcionarskog društva tada vlasnici obveznica imaju prioritet u odnosu
na vlasnike akcija u naplati svojih potraživanja iz likvidacione odn.
stečajne mase.
NOMINALNA, KNJIGOVODSTVENA I TRŽIŠNA VREDNOST OBVEZNICENominalna vrednost obveznice jeste ona vrednost koja je naznačena na
samoj obveznici i koja će se isplatiti o njenom roku dospeća. Npr. ako
je emitovana obveznica sa nominalnom vrednošću od 1.000,00 dinara i sa
rokom dospeća od 10 godina to znači da će kupac istih, posle 10 godina,
moći da naplati tih 1.000,00 dinara od emitenta. Naravno, to ne znači
da on i ranije neće moći da dođe do gotovine koju je uložio kada ih je
kupovao. On ih, naime, može prodati pre roka dospeća na organizovanom
tržištu i ranije po tržišnoj ceni.
Knjigovodstvena vrednost obveznice jednaka je njenoj
nominalnoj vrednosti I po njoj se obveznica evidentira u knjigovodstvu
preduzeća emitenta.
Tržišna vrednost obveznice zavisi od kamatne stope
koju ta obveznica donosi kupcu, ostalih investicionih mogućnosti kao i
kupčevog uverenja da će emitent biti u mogućnosti da isplaćuje obaveze
koje preuzima emitovanjem obveznica (da isplaćuje kamate kao i
glavnicu). Teoretski, tržišna vrednost obveznica se dobija kao zbir
sadašnje vrednosti kamata koje će se isplaćivati kupcu do roka dospeća
obveznice i sadašnje vrednosti glavnice koja će se isplatiti po isteku
perioda na koji je obveznica emitovana. Iskazano u vidu formule:
gde su P – tržišna vrednost obveznice I - kamata koja se
isplaćuje godišnje (vrednost kamatnog kupona) N – nominalna vrednost
obveznice r – preovlađujuća tržišna kamatna stopa (tržišna stopa
kapitalizacije) n – broj godina do dospeća obveznice
Ukoliko se kamata plaća više puta u toku puta u toku godine ova opšta formula bi imala sledeći oblik:
pri čemu bismo sa m označili broj plaćanja u toku godine.
Ukoliko je:
1. ugovorena kamatna stopa jednaka preovlađujućoj tada je tržišna vrednost obveznica jednaka njihovoj nominalnoj
2. ugovorena kamatna stopa manja od preovlađujuće, tada je tržišna
vrednost obveznice manja od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj
vrednosti, na primarnom tržištu, se kaže da predstavlja prodaju uz tzv.
diskont
3. ugovorena kamatna stopa veća od preovlađujuće
tada je tržišna vrednost obveznice veća od nominalne i za prodaju
obveznica po takvoj vrednosti, na primarnom tržištu, se kaže da
predstavlja prodaju sa premijom.
Tržišna cena obveznice se iskazuje u procentima od
njene nominalne vrednosti. Npr. ako se za obveznicu čija je nominalna
vrednost 1.000,00 dinara njena tržišna cena označi sa 120 to onda znači
da ona iznosi 1.200,00 dinara.
VRSTE OBVEZNICAPostoje različite vrste obveznice.
1. prema roku dospeća, dele se na:
kratkoročne – koje dospevaju na naplatu u roku koji je kraći od godinu dana
dugoročne – koje dospevaju na naplatu u roku koji je duži od godinu dana.
2. prema načinu označavanja vlasništva nad njima, dele se na:
obveznice na ime – koje na plaštu imaju navedeno ime
kupca. Takve obveznice se prenose na novog vlasnika indosiranjem -
pismenim izjavljivanjem vlasnika iste da svoje pravo prenosi na drugo
lice. Novi vlasnik, prilikom naplaćivanja svojih prava po osnovu
obveznice, obavezno mora prezentirati i sam indosament.
obveznice na donosioca – koje na plaštu imaju
navedeno da glase na donosioca. One se na neko drugo lice prenose
prostom predajom. Njihova bitna razlika u odnosu na prethodnu vrstu
obveznica je u tome što emitent neće izdati vlasniku novu obveznicu u
slučaju njenog gubitka.
3. prema načinu na koji se ostvaruje pravo na kamatu, dele se na:
obveznice bez kupona – kod kojih se kamata isplaćuje odjednom – o roku dospeća i koje kao takve nemaju kamatne kupone
obveznice sa kuponima – kod kojih se kamata
isplaćuje peridično i koje kao takve imaju kamatne kupone koji se
moraju prezentirati prilikom njene naplate.
4. prema načinu obračuna kamate, dele se na:
obveznice sa fiksnom kamatom – kod kojih je kamata u momentu kupovine poznata i ona je fiksna
obveznice sa promenljivom (varijabilnom) kamatom –
kod kojih je kamatna stopa obveznice promenljiva i vezuje se za kamatnu
stopu neke kratkoročne hartije od vrednosti (a to je najčešće ona koja
ima najniži kreditni rizik)
obveznice sa indeksiranom kamatom – kod kojih se
fiksna kamata, u momentu isplate koriguje indeksom rasta cena na malo
ili nekim drugim ugovorenim indeksom.
5. prema vremenu u kome se isplaćuje glavnica, dele se na:
jednokratne obveznice – kod kojih se glavnica (nominalna vrednost, vrednost na koju glase) isplaćuje odjednom – o roku dospeća
anuitetne obveznice – kod kojih se glavnica otplaćuje periodično.
6. prema načinu obezbeđivanja otplate, dele se na:
hipotekarne obveznice – kod kojih emitent zalaže
svoju imovinu kao garanciju da će obaveze po osnovu obveznica biti
isplaćene njihovim imaocima. Ukoliko emitent ne bude sposoban da iste
izmiri izvršiće se prodaja te imovine i tako omogućiti naplata
potraživanja koja vlasnik ima prema izdavaocu obveznice
garantovane obveznice – za čiju isplatu o roku
dospeća garantuje određeno pravno lice kao što je na primer
komercijalna banka, što znači da vlasnik obveznice može svoja
potraživanja iz obveznice da naplati od banke ukoliko emitent nema
sredstava za isplatu svojih obaveza po osnovu obveznica
negarantovane obveznice – kod kojih vlasnik svoja
potraživanja po osnovu obveznice koju poseduje može da naplati jedino
od emitenta.
7. prema mogućnosti otkupa pre roka dospeća, dele se na:
opozive – koje u sebi sadrže pravo emitenta da ih
otkupi pre roka dospeća, po unapred utvrđenoj ceni koja je, po pravilu,
veća od nominalne vrednosti obveznice
neopozive – koje u sebi ne sadrže pravo emitenta da ih otkupi pre roka dospeća.
8. prema tome ko se javlja kao emitent obveznica, dele se na:
državne obveznice – koje emituje država odn
ovlašćeni državni organ, radi obezbeđenja sredstava iz realnih izvora
radi usklađivanja priliva i odliva bužeta odnosno za pokriće trenutnih
buđžetskih deficita kao i anticipativne buđžetske potrošnje.
municipalne obveznice (obveznice lokalnih organa
vlasti) – koje emituju gradovi, regioni, škole, univerziteti i sl. radi
obezbeđenja potrebnih sredstava za finansiranje buđžetskog deficita
lokalnih organa vlasti, za izgradnju škole, bolnice, uličnog
osvetljenja, sportskih objekata
korporativne obveznice – koje emituju preduzaća bilo
da su to javna preduzeća, transportna i industrijska preduzeća, banke
ili druge finansijske kompanije.
9. Razlikujemo još neke vrste obveznica:
Zamenljive (konvertibilne) obveznice – koje se mogu zameniti za određeni broj običnih akcija, prema unapred utvrđenom raciu
Participativne obveznice – koje svojim vlasnicima
daju pravo, ne samo na kamatu već, i na učešće u raspodeli neto dobiti
preduzeća
Obveznice sa put klauzulom (put bonds) – koje vlasniku daju pravo da ih proda emitentu po unapred utvrđenoj ceni.